Većina finansijskih savjetovanja počne od proizvoda. Neko je čuo za fond, vidio reklamu, dobio savjet od kolege. To je otprilike kao da zovete majstora za krov prije nego što su temelji izliveni.
Finansijski plan ima redoslijed i on nije stvar dogovora. Ko ga preskoči, gradi na pijesku.
Stepenica 1: rezerva
Prije nego što se išta uloži, tri do šest mjesečnih troškova idu na račun sa dnevnim pristupom. Ne tri do šest plata, nego troškova. To je obično manje i brže se skupi.
Zašto prvo? Zato što bez rezerve svaki neočekivani račun, svaka pokvarena mašina, svaki popravak auta znači da se dugoročno ulaganje raspušta u najgorem trenutku. Baš kad su kursevi niski.
Rezerva ne mora donositi prinos. Mora biti dostupna.
Stepenica 2: rizici koji mogu sve prekinuti
Tek onda dolaze osiguranja, i tu takođe postoji red. Ne odlučuje koliko je šteta vjerovatna nego koliko je prijeteća za egzistenciju.
Uvijek potrebno: privatna odgovornost. Šteta na čovjeku može stvoriti doživotnu obavezu plaćanja. Premija je u odnosu na to smiješno mala.
Skoro uvijek potrebno: zaštita radne sposobnosti. Vaš prihod finansira sve ostalo. Kad on nestane, pada i sve drugo. Državna naknada po pravilu nije dovoljna.
Ako neko zavisi od vas: riziko životno osiguranje. Ne kao štednja nego kao čista zaštita.
Zavisno od situacije: poslovna odgovornost, pravna zaštita, osiguranje domaćinstva, elementarne nepogode.
Šta skoro nikad ne ide prvo: osiguranje telefona, naočala, prtljaga. To su neprijatnosti, ne egzistencijalni rizici.
Stepenica 3: skupi dugovi
Dozvoljeni minus ili potrošački kredit sa dvocifrenom kamatom tuče svaki realan prinos od ulaganja. Otplatiti ih prvo je matematički najsigurniji „prinos” koji postoji, jer je zagarantovan.
Stambeni kredit sa niskom kamatom je druga priča i ne mora imati prednost.
Stepenica 4: tek sada izgradnja imovine
I tu prvo ide pitanje, ne proizvod: za šta, i do kada?
- Novac koji treba za tri godine ne ide u akcije.
- Novac za penziju za trideset godina ne stoji na računu sa dnevnim pristupom.
Između ta dva pola je pravo planiranje. Rok određuje oblik ulaganja, ne obrnuto.
Brojke za 2026. kao orijentir
Nekoliko vrijednosti koje se pojave u skoro svakom razgovoru:
- Nivo penzije: 48 posto prije poreza. Važi za 45 godina staža uz prosječnu zaradu, ne za vašu zadnju platu.
- Vrijednost boda: 42,52 eura od 1. jula 2026, ranije 40,79.
- Standardna penzija: 1.913,40 eura bruto pri 45 bodova.
- Neoporezivi iznos na ulaganja: 1.000 eura po osobi, 2.000 zajedno.
- Granica za privatno zdravstveno: 77.400 eura godišnje bruto. Tek iznad toga zaposleni smiju preći.
- Gornja granica za doprinose: 69.750 eura. Do tog prihoda se obračunavaju doprinosi za zdravstveno.
Ove brojke se mijenjaju svake godine. Ko planira sa zastarjelim vrijednostima, planira pogrešno.
- Tri do šest mjesečnih troškova stoji dostupno u gotovini
- Privatna odgovornost postoji i aktuelna je
- Moja radna sposobnost je zaštićena, ne samo državno
- Nemam dugove sa dvocifrenom kamatom
- Znam za šta i do kada štedim, ne samo da štedim
Tek kad stoji svih pet kvačica, pitanje o fondovima, ETF-u ili penzionom osiguranju je pravo pitanje.
Prvi razgovor nije o proizvodima nego o tome gdje na ovim stepenicama stojite. Često je sljedeći korak manji i jeftiniji nego što ljudi očekuju.
Odredimo gdje stojite →Kako radim
Prođemo kroz četiri stepenice, odozdo nagore, i zapišemo gdje nešto fali. Obično je sljedeći korak tačno jedan, ne pet.
Ponekad je rezultat i to da vam ništa novo ne treba, nego samo da se nešto postojeće prilagodi. To takođe kažem, i kad meni od toga ništa ne ostane.
Česta pitanja
Koliko mjesečno da štedim? Nema razumnog paušalnog odgovora. Brojka izlazi iz vašeg cilja, roka i onoga što ostane nakon fiksnih troškova. Pravilo tipa „deset posto” ignoriše sve troje.
Isplati li se štedjeti ako imam dugove? Rezerva da, uporedo sa otplatom. Dugoročna izgradnja imovine uz skupe dugove obično ne.
Moram li sve odjednom mijenjati? Ne, i to rijetko ima smisla. Finansijski plan se gradi godinama, ne u jedno popodne.
